Uvod: Trideset vazu-nasihata hadži Mehmed-efendije Potogije
Hadži Mehmed-efendija Potogija - Alim, vaiz, muderris
Hadži Mehmed-efendija Potogija rođen je u Sarajevu za turskog vakta (kako on kaže: Bio sam momčujak kad je došla Austrija). Školovao se u Stambolu i Kairu, poznavao orijentalne jezike, arapski turski, perzijski. Fejzullah ef. Hadžibajrić (preselio na ahiret 1985.g.) naš istaknuti alim pisao je o životu i radu hadži Mehmed-efendije u Glasniku IZ 1953. god. povodom hadži-Mehmed efendijinog preseljenja na bolji svijet.
U ono vrijeme od 1942. do 1947. kada sam slušao tog velikog alima i vaiza upijao sam svaku njegovu riječ i poruku. Prije 50-60 godina literature nije bilo kao danas nego se pratilo šta veliki alimi kazuju i poručuju. Vazove hadži Mehmed-efendije (u ono vrijeme svijet ga je zvao samo kao Hadži-efendiju) sam rado slušao jer je na jedan pristupačan način znao da kaže ono što je pripremio. Slušaoci su upijali svaku njegovu riječ. Bio je dostojanstven, odgojen, učen ono što naš svijet da kaže ahlakli i umli, kao što je uostalom bila i sva naša ulema koja je sticala obrazovanje u Stambolu. Obrazovanje i odgoj išli su zajedno jedno sa drugim pod ruku. U njegovom govoru bilo je izmješano mnogo turcizama koje je sam narod iznjedrio i usvojio kao svoje.
Pvri vazu-nasihat hadži Mehmed-efendije Potogije
Neziraga hizmećar Gazi Husrev-begovedžamije je pripremio šilte i klupu na koji će hadži Mehmed-efendija staviti svoj kitab. Počinje bismilom, otkopčava svoju anteriju premitaču i iz nje vadi pogolem kitab i nastavlja.
Kada je Allah dž.š. jaratiso na ovaj dunjaluk Adema a.s. oma mu je davo meleka Džebraila a.s. koji ga je ućio kako će vjerovati i ušta će vjerovati. Nije ga ućio nikakvijem bresposlicama nego kako će živjeti, kako bi Allah dž. š. bijo razi ono što radi. U ovome ćitabu govori ovaj veliki alim, da je Allah dž.š. iznad svega: da sve znade, da sve vidi i da svećuje, što Negovi robovi radu i u ime koga radu.
Drugi vazu-nasihat hadži Mehmed ef. Potogije
Hamdo Bekro, hizmećar harema Gazi Husrev-begove džamije donosi šilte i klupu pred Hadži ef., koji vaz počinje bismilom, otkopčava svoju anteriju premitaču i vadi kitab.Pored njega iz poštovanja sjedi dr Šakir ef. Sikirić. Prošli puta sam govorijo kako treba vjerovati Allaha, a sada ću nešto govoriti o Allahovim poslanicima, melekima i o namazu pa koliko stignem da i vama ne bune dosadno, jer ne treba niučem prigoniti jer, efendum, sve ima svoje granice pa i u kazivanu.Da bi se insan ujudio, da ne bi bio ahmašćar i ugursuz, Allah je iz svoje milosti slao judima pejgambere da bi hina okretali pravijem putem. Meleki su učili pejgambere, a oni su judima govorili i davali nasihate. Prošli put sam kazo da je prvi ćojik i pejgamber bijo Adem a.s. Allah je stvorio nega i negovu ženu hazreti Havu i otale je postao cijeli judski rod. Hazreti Adem a.s. je prvi kjanao sabah namaz. Pone namaz kjanao je Ibrahim a.s., ićindiju Musa a.s., akšam Jusuf a.s., a jaciju Junuz a.s. kada je izišo iz ribe. Kazivati i pobrojavati sve pejgambere dugo bi odvelo a ja ću govoriti o namazu.