Alijine poruke iz prošlosti s kojima još čitamo svoju sadašnjost
Poruke Alije Izetbegovića upućene na četiri adrese kao da su još aktuelne, iako izrečene skoro prije dvadeset godina u drukčijim okolnostima i procesima
Poruka Islamskoj zajednici
Vrijeme je ograničeno, pa ću iz obilja tema izdvojiti tri. Prva se tiče tzv. fundamentalizma u Bosni. Kada je prije tri godine počeo napad na Bosnu, neki od vas uzeli su pušku u ruke. Fotografije ljudi s ahmedijom na glavi i puškom u ruci prošle su svijetom i koristile se kao krunski dokaz fundamentalizma u Bosni. I mi, i sa nama svi dobronamjerni ljudi na svijetu, znamo da se ne radi o fundamentalizmu, nego o borbi za goli opstanak naroda kojem je, i svemu onom što je vezano za taj narod, bila izrečena smrtna presuda (…) Čestitam svakom od vas koji je uzeo oružje u ruke i branio našu nejač i naše svetinje.
Druga tema tiče se položaja islama u našoj zemlji. Islam nije državna vjera u Bosni, ne može to da bude i, štaviše, ne treba to da bude. Samo slabi ljudi i slaba učenja traže zaštićen, privilegiran položaj. A islam je snažno učenje, živa vjera, prema nekima, danas jedina živa vjera u svijetu. Umjesto privilegija, islam u Bosni treba tri stvari: sobodu, uvjete za djelovanje i dostojanstvo vašeg poziva. Prvo dvoje treba da mu osigura država, a ovo posljednje vi. Kad kažem dostojanstvo vašeg poziva, mislim na obrazovanje i moralni lik predstavnika vjerske zajednice, imama i alima. Morate biti učeni, obrazovani ljudi i morate biti moralni autoriteti u svojoj sredini. Ovo posljednje postiže se saglasnošću između onoga što govorite i onoga što radite. Narod gleda kako vi živite i jeste li spremni da s njim dijelite dobro i zlo i da gladujete, ako on gladuje itd. To narod gleda i sudi i od tog suda niko vas ne može izuzeti i spasiti.
I konačno, treće pitanje koje bih ovdje spomenuo tiče se jedinstva unutar našeg vjerničkog korpusa. Do mojih ušiju dopiru priče o nekakvim novim mezhebima u Bosni. Nama ovdje trebaju islam i vjera i nikakvi novi mezhebi. I ako se, što to obično biva, nađu kojekakvi demagozi koji podmeću formu umjetso suštine, neku novu gimnastiku ili mehaniku vjere umjesto morala i istinskog učenja. Dok se vodi borba za život i smrt i dok se rješava naše biti ili ne biti, oni nameću „učene“ rasprave o dužini brade ili o tome kako treba držati ruke ili noge u namazu i sl. Na tome se unose razdori i podjele u džematima. Ima čaki fizičkih sukoba. Mladi obrazovani ljudi to slušaju i iščuđavaju se. Ljudi su žedni istinske vjere, njenih vjerskih i moralnih poruka, a ne jalovih i besplodnih rasprava. Takve stvari odbijaju mlade ljude od vjere i nanose ogromnu štetu. Zato se pozabavite tim pojavama i spriječite širenje gluposti u njeno ime. I na kraju, hvala vam što ste ostali sa svojim narodom. Čineći to, izvršili ste svoju najvišu vjersku dužnost.
Poruka muslimanima
Uz vjeru obrazovanje je drugi odlučni faktor brze emancipacije muslimanskog svijeta iz sadašnjeg inferiornog položaja. Muslimanske zemlje nemaju dovoljno kapitala, pa kad je to tako, tada ono što imaju treba da ulože u investiciju koja je rentabilnija od svih drugih: u obrazovanje. Nema istinske nezavisnosti bez sposobnosti da sami primjenjujemo i koristimo tekovine nauke i da ove tekovine dalje unaprjeđujemo. U svom prvom nastupanju islam je bez predrasuda prišao prikupljanju cjelokupnog znanja koje su ostavile ranije civilizacije. Ne znamo zašto bi se islam današnjice drukčije odnosio prema tekovinama euro-američke civilizacije s kojom se dodiruje na tako dugačkoj liniji.
Poruka bošnjačkoj dijaspori
Našoj djeci govorite o tome šta se dogodilo, neka znaju. Govorite im o našoj zemlji, o našoj vjeri, o našem narodu. Nemojte dozvoliti da na te važne stvari pada zaborav. Govorite im o ljepoti Bosne i o borbi našeg naroda. Govorite im to da treba da se ponose što pripadaju naordu koji je stavljen na najveće kušnje i koji još nije pokleknuo. Govorite im o tome s ponosom.
I još nešto: živite skromno. Naš narod ovdje je više gladan nego sit. Budite solidarni s njim, a to ćete biti ako budete živjeli skromno. Pomozite svoje rođake i prijatelje ovdje, u zemlji.
Sjetite se škola i bolnica u vašem gradu. Svaka vaša pomoć njima je dobrodošla. Mi ovdje imamo velike obaveze pema vojsci i porodicama boraca, šehida i invalida. Pazite kako se ponašate tamo. Prema vama ta sredina zaključuje o čitavom narodu kojem pripadate.
Poruka Stranci demokratske akcije
Mi smo stranka naroda i ličimo na taj narod, kakav je on, takva je stranka, sa svim njegovim manama i vrlinama. Ja sam čuo, a vjerovatno i vi, odavde sa jednog radija, kako se vodi borba između seljačkog i građanskog krila u Stranci. Mi se ne stidimo da smo i seljačka stranka. Prođite linije pa ćete vidjeti ko brani Bosnu. Seljački sinovi brane Bosnu. Mislim da ljudi treba da se stide nekih drugih stvari, a ne seljačkog porijekla. Svi smo mi, na kraju krajeva, seljaci u prvom, drugom ili trećem koljenu i ne treba da se stidimo tih stvari. Bilo bi loše kada bi se struje u Stranci pojačavale tako da se oštro izdvoji vjerska od laičke struje. Ja bih želio da Stranka nastavi da liči na naš narod, a da bi to bila, ove dvije tendencije ne smiju se udaljavati. Obrunto, treba da se približavaju. Tako ćemo dobiti najefikasniju kombinaciju za budućnost. Vidite, Evropa navija za opoziciju, njihovi predstavnici bili su nedavno u Tuzli da daju podršku Selimu Bešlagiću, koji je, navodno, ugrožen od naše Stranke. Mi znamo da niko od nas nije ugrožen, odnosno svi smo ugroženi, ali od granata. Kada je riječ o opoziciji, mi moramo biti pametniji od njih, nema nam druge. Mi moramo biti i pošteniji od njih, i narodskiji, bliži narodu. Ništa nam drugo neće pomoći, niti nam oni mogu da odmognu ako ispunjavamo ove dvije-tri stvari. Ako se budemo borili bolje i poštenije nego drugi, moći ćemo da im kažemo: „Mi smo ovo dali, šta ste vi dali za ovaj narod?“
Treba da okupljamo obrazovane ljude oko sebe, a ne da ih rastjerujemo, za što neki među nama imaju mnogo „talenta“. Lahko je rastjerati svijet, teško ga je okupiti. Za to treba vještina i dajte da to radimo. Zapamtite slijedeće pravilo: prve izbore dobijate na osnovu onoga šta ste govorili, druge isključivo na osnovu onoga šta ste uradili.
Preuzeto od: http://diwan-magazine.com/