Od korupcionističke do terorističke stigmatizacije Bošnjaka
Piše: AJDIN HUSEINSPAHIĆ
Svaki vid nasilja, terora, zla i zločina mi, Bošnjaci, oštro osuđujemo. Napad na našu policiju napad je na državu i tu nema dilema. Bošnjacima je barem jasno šta je država i koliko vrijedi uložiti vlastitih napora za očuvanje države i njenih institucija. Istovremeno smo svjesni da mnogi subjekti u ovoj državi ne žele ovu državu, ne čuvaju njen sveukupni integritet, ne mare za njen subjektivitet, njenu nezavisnost i državnost. Pošto je i vrapcima na grani jasno koliko i kako ova država može napredovati sa svim tim antidržavnim subjektima i politikama, molimo javnost, domaću, regionalnu i internacionalnu da Bošnjacima ne nameće kolektivnu inkriminaciju, da Bošnjake ne terorizira nivelacijom pozicija političkih subjekata u zemlji, kako tokom agresije tako i danas!
Mi, Bošnjaci, ali i sve patriote, znamo ko ovu državu ne želi i od čije smo agresije, genocida i UZP Republiku Bosnu i Hercegovinu branili, ne samo devedesetih nego i četrdesetih godina XX vijeka. Međutim, hoćemo li ikada shvatiti da iz jednog zla vrlo lahko i neprimjetno možemo pasti u drugo zlo?! Da bismo to shvatili, mi Bošnjaci, koji jasno vidimo da smo na odstrjelu mnogih kako unutardržavnih tako i regionalnih politika, moramo shvatiti da se protiv Bošnjaka i Bosne i Hercegovine i dan-danas vodi poseban oblik rata, tzv. hibridni rat. Shvatiti i pokrenuti se, napokon! Međutim, zabrinjava da ova priča zanima više naše susjede nego li nas Bošnjake, kao i ostale patriote. Razloge toga možemo tražiti u odsustvu bošnjačke političke svijesti, ali i vizije o pitanju zaštite nacionalnog identiteta Bošnjaka, očuvanja državnosti i nezavisnosti zemlje, kao i nužne požrtvovanosti o ovom pitanju na koju Bošnjaci moraju biti spremni. Vratimo se terorističkom činu u Bosanskoj Krupi!
Ono što ćemo vrlo teško saznati u slučaju ubistva policajca u Bosanskoj Krupi jeste to ko uistinu stoji iza tog čina, kao i iza akcije ciljanog privođenja i hapšenja hzf. prof. Kanurića i još nekoliko hafiza i uglednih Bošnjaka. Već smo navikli da se u javnom prostoru i na sam spomen terorizma u vezu dovode muslimani, odnosno Bošnjaci. Prije nego su po pitanju terorizma u Bosanskoj Krupi poduzete bilo kakve zvanične akcije, određeni mediji plasirali su kvaziinformaciju o “ekstremističkim, vehabijskim grupama” (sic!). Već su, ne samo Bošnjaci, nego i muslimani širom svijeta “navikli” da za njih ne važi presumpcija nevinosti kad je riječ o terorizmu, ekstremizmu, fundamentalizmu, radikalizmu itd. To postaje globalna hipoteka muslimana u svijetu, a temeljem koje mnogi imperijalisti ostvaruju vlastite interese. To nije ništa novo otkad je svijeta i vijeka, ali je novo to što Bošnjaci spavaju zimskim snom – dok su njihove institucije paralizirane i premrežene antibošnjačkim interesima – bez konkretnih akcija i planova itd. Vratimo se dvije decenije unazad!
Sjećamo li se 2002. godine i hapšenja nevinih ljudi, odnosno tzv. Alžirske grupe, sjećamo li se tog performansa koji je napravljen da bi se dodvorilo svijetu, makar i na svoju štetu?! Mediji su likovali, malo ko je imao hrabrosti išta napisati u prilog odbrane tih lica, mnogi su se bošnjački političari ponašali ljigavo i puzajuće. Ljudi su na pravdi Boga kidnapirani, procesuirani, nikad presuđeni, na koncu oslobođeni, i ko je za to odgovarao? Niko! Kako se gledalo na one koji su tada nevino uhapšenim davali podršku? Gorko i sumnjičavo, kriminogeno i nasrtljivo! Jednostavno kazano, mnogi Bošnjaci su “klepili ušima”, “podvili rep”, “progutali žabu” i isporučili grupu ljudi, snishodljivo se ponašali i opetovano na izborima podršku dobijali. Bošnjak na čelu tadašnjeg Vijeća ministara sada sjedi u Ujedinjenim nacijama! Salto mortale! Zato, danas, uz uvažavanje svih pravnih principa, valja otvarati oči svima, a posebno Bošnjacima, valja ukazivati na potencijalne probleme nametanja kolektivne krivice, stigmatiziranja Bošnjaka, gaženja pravnih principa, promoviranja nepravde, medijskog linča, slijeganja ramenima i medijskog donošenja presude i prije podizanja optužnice! Vjerujem da Bošnjaci na greškama uče, istina skupo plaćenim vlastitim greškama!
Podsjetimo se i na 2018. godinu i slučaj “terorizma”, odnosno ubistva policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića. Sjećate li se da li se tada uključila SIPA, odnosno viši nivoi policijsko-sigurnosnih, istražnih i pravosudnih tijela? Dakako, da nisu! Istragu su provodila niža policijsko-istražna tijela! Da li je tada predmet preuzelo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine? Dakako da nije, iako je riječ o napadu na državu, iako su ubijena dva policajca! Predmet je završio na nivou Tužilaštva Kantona Sarajevo i Kantonalnog suda. Sjećate li se da li je slučaj ubistva dvojice policajaca bio okarakteriziran kao terorizam? Naravno da nije! Sjećate li se koliko traje istražni i sudski proces o tom pitanju te da li je i koliko interesantan javnosti, odnosno koliko je medijski eksploatiran? Kome i šta nije jasno? Ide se po oprobanom receptu. Ako nemaš materijala za stigmatiziranje Bošnjaka, ma koliko slučaj bio kompleksan i težak, ignoriraj ga, izmakni izvan radara, izvan očiju javnosti itd.
Mnogi Bošnjaci nažalost nemaju snage da budu svoji na svome, da se navedenim pitanjima iskreno posvete, pa se radije bave međusobnim naklapanjima, unutrašnjim optužbama, obavještajnim i kontraobavještajnim optužbama i sl.!
Ništa nije slučajno, pa tako ni to što paralelno sa slučajem u Bosanskoj Krupi svjedočimo “bošnjačko-ministarskoj histeriji”, paušalnim ocjenama, ali i vrlo ozbiljnim optužbama, ne samo na račun bošnjačkog nego cijelog patriotskog bloka, slobodnih medija itd.? Zar nam nije očigledno da je u pitanju pripremanje terena za neke nove unutarbošnjačke udare, makar to sve Bošnjake koštalo i identiteta i države?! Sve je to osmišljena i dobro dirigirana aktivnost, što nije ništa novo u povijesti ove zemlje. Dirigenti su bili stranci, a izvršioci domaći izdajnici!
Na koncu, kad sve sagledamo, iskrenog patriotu, Bošnjaka, najviše boli politička glupost, egoizam, snishodljivost, poltronstvo, sužanjstvo, lahkomislenost, umišljenost, neiživljenost samih Bošnjaka koji se nalaze u organima vlasti i koji ondje u najvećem broju služe vlastitim interesima, i to onim najnižim, prizemnim, strastima prvobitne akumulacije kapitala ili interesima drugih, najčešće stranih faktora koji im to, na koncu, kompenziraju određenim političkim pozicijama. Međutim, to nije ništa novo, a za one koji žele analizirati gotovo istovjetnu dionicu u prošlosti ove zemlje preporučujemo da analiziraju Pokret za autonomiju Bosne 1831. godine, a ako se pitaju da li smo imali ovakvih političara i stranaca kao danas, neka izuče tadašnje bošnjačke političke vođe, kao i stranog predstavnika u liku Omer-paše Latasa. Pametnim i razumom obdarenim ljudima ovo će biti dovoljno da donesu vlastite zaključke!