Kratak prilog povijesnom prikazu nastanka, razvoja i ciljeva organizacije "Mladi Muslimani"
- Detalji
- Objavljeno utorak, 08 April 2003 14:20
- Autor Munir Gavrankapetanović
Ovu brošuru autor je napisao u maju 1995.godine
«Jugoslovenska muslimanska organizacija» (JMO) koja je osnovana u prvim godinama postojanja kraljevine Jugoslavije, uspjela je da u svoje redove okupi ogroman broj muslimana. Ona je za čitavo vrijeme svog postojanja uspjela da sačuva biće muslimanskog naroda. To je njena velika povijesna zasluga. JMO je nastojala da se izbori za autonomiju Bosne i Hercegovine u njenim povijesnim granicama, a u okviru tadašnje Jugoslavije. Ona je također nastojala da se nadoknadi materijalna šteta muslimanima pojedincima kojima su ogromni kompleksi zemlje oduzeti tzv. agrarnom reformom provedenom 1918.godine. To su bila uporna nastojanja koja su rezultirala nepotpunim uspjehom.
JMO borila se, dalje, da se materijalno osiguraju siromašni slojevi muslimanskog naroda, putem zapošljavanja u državnu službu. Zalaganjem njenih narodnih poslanika podignute su po selima mnoge osnovne škole, izgrađeni lokalni putevi i vodovodi. Njihovim zalaganjem izgrađena je željeznička pruga Ustiprača-Foča koja je mnogo značila za Podrinje i razvoj tog kraja nastanjenog pretežno muslimanskim življem.
JMO je stvarno bila stranka muslimanskog naroda, koja je ne samo uspjela da sačuva Muslimane na okupu, nego je uspjela da olakša i poboljša život muslimanskog naroda. Međutim, njena velika mahana (bar po mojoj skromnoj ocjeni) je to što je ona u svojoj biti bila građanska a ne ideološka stranka. Istina od osnutka kraljevine SHS, na aktivnoj političkoj pozornici bile su isključivo građanske stranke. Iz ove perspektive radi objektivnosti mora se postaviti pitanje da li je u takvim prilikama kakve su tada bile, JMO mogla opstojati kao ideološka stranka?
Koncem tridesetih godina u političkom životu Jugoslavije, javljaju se ideološki pokreti i to ilegalni jer drugačije nisu mogla egzistirati. To su bili Komunistička partija, Hrvatski ustaški pokret i Ljotićev «Zbor» kod Srba.
Ovi pokreti su bili potpomognuti izvana: komunisti od Sovjetskog Saveza, a ustaše od fašističke Italije i nacionalsocijalističke Njemačke, a «Zbor» iz Srbije. Sa narastanjem moći tih zemalja rasli su i njihovi uticaji van njihovih granica, pa shodno tome i u Jugoslaviji, odnosno Bosni i Hercegovini.
Svi ovi spomenuti pokreti nastojali su da prošire svoj uticaj naročito među omladinom, školskom i radničkom. Upotrbljavaju jaka propagandna sredstva i vrše snažnu agitaciju. Oni daju omladini svoje poglede na svijet, svoje ciljeve, svoje ideale. JMO kao građanska, a ne kao ideološka stranka, zbog niza okolnosti nije uspijevala da snažno okupi i organizuje muslimansku omladinu oko svog programa. Zato određen broj muslimanskih mladića i djevojaka postaju plijen komunističkih, ustaških i ljotićevskih agitatora.
Pri ovome treba konstatirati žalosnu činjenicu da Muslimani nemaju svoje nacionalno ime (Bošnjaci) koje su nosili stoljećima. Još je Austro-Ugarska monarhija dokinula ovu povijesnu činjenicu i time zadala težak udarac Bošnjačko-muslimanskom narodu. Tako su Muslimani nemajući svoje nacionalno ime bili prisiljeni da se izjašnjavaju, nacionalno opredjeljuju kao Srbi ili kao Hrvati što je u stvari bio apsurd. To je doprinijelo daljoj dezorijentaciji Muslimana. Usporedo sa ovim činjenicama, a u okviru opće dekandecije islamskog svijeta zadnjih 200-300 godina, na našem tlu je došlo do nepotpunih i nepravilnih shvatanja o Islamu. On se prije svega u svijesti znatnog broja tadašnjih vjerskih predstavnika počeo pimati samo kao religija, u svom punom značenju. To shvatanje se prenijelo i na šire slojeve muslimanskog naroda.
Zašto je došlo do toga – to je posebno pitanje? Ja lično tu prepoznajem i zlonamjerne uticaje sa strane, utjecaje koji su željeli da umrtve snagu Islama i da njegov veliki duh i njegovu ogromnu snagu odstrane iz života. Takva nastojanja su ses mogla osjetiti i prepoznati širom islamskog svijeta. To su bili utjecaji neprijatelja Islama kojima smo mi muslimani podlijegali zbog neukosti i zbog zaborava o istini čistog, pravog i izvornog Islama. Tendencija je bila da se Islam onemogući u životnim akcijama, u politici, u ekonomiji, kulturi i odgoju mladij naraštaja, zapravo u svim sferama života koje mu s pravom pripadaju.
To su bili potezi koji su vodili potpunom isključenju islamskog naučavanja iz života i životne prakse.
Do Bosne su teško dopirale ideje Šejh Muhamed Abduhua, Afganije ideje Muslimanske braće, koji su predstavljali Islam kao cjelokupan pogled na svijet.
Uz ove činjenice komunisti su vršili veliku protuislamsku kampanju i propagandu. Ovi mladići, đaci, studenti, radnici, koji su pokazivali interes za Islam, proglašavani su za tzv. «mračnjake» «nazadnjake» i sl. Pri tome su komunisti za sebe priskrbljavali epitete «naprednjaka», «savremenih».
U takvoj složenoj situaciji muslimanska omladina se našla pod izuzetno jakim utjecajima koji su počeli da je odrođavaju od narodnog bića. Naši mladići i djevojke su počeli da prihvataju ideologiju sasvim suprotnu Islamu. Jedan dio omladine je plutao kroz život dezorijentisan i izgubljen. Malo je bilo onih koji su živili za Islam i u Islamu.
1935. godine pojavljuju se prvi zraci svjetla u pogledu ispravnijeg shvatanja Islama. Liječnik dr Asim Metiljević objavljuje brošuru «Islam u svijetlu istine» u kojoj između ostalog ističe da Islam nije samo religija nego čitav pogled na svijet koji riješava sve probleme čovjekovog života. On je istakao i zaboravljenu istinu da u Islamu nema svećenstva. To su za ono doba bile revolucionarne ideje koje su potresle tadašnja shvatanja o Islamu.
Stanje u Islamskoj vjerskoj zajednici u tom dobu najbolje ilustruje činjenica da su upravo njeni organi zahtjevali od policijskih vlasti da se ta brošura odmah zabrani. To je i učinjeno. Ostali su sačuvani samo rijetki primjerci koji su bili prodati prije zvanične zabrane. Kako je dr Metiljević došao do ovih pravih saznanja o Islamu njie jasno. Da li nekim nadahnućem? Ili susretom sa istinitim idejama o Islamu koje su kao prvi vijesnici počele da dolaze sa islamskog Istoka?
U Sarajevu 1939. godine među đacima Prve i Druge muške gimnazije pojavljuje se grupa đaka koja počinje osjećati da je Islam nešto daleko više i veće nego što su oni imali priliku da znaju, čuju i čitaju. Ja ova saznanja pripisujem i čudu Božijem, jer ta njihova misao je bila autohtona, bez ikakvog utjecaja sa strane.
Smatram da je pojava ovih mladih ljudi predstavljala presudan faktor u spoznaji istine o Islamu i uopće u daljem razvoju islamske misli u Bosni i Hercegovini, pa i šire. Prihvatajući Islam kao cilj i smisao svog života, ovi, Islamom oduševljeni mladići su tokom nekoliko narednih godina uspijeli da okupe više mladih ljudi. I tako se čisti izvorni Islam počeo širiti među omladinom. Usplamtjeli oganj vjere u Allaha dž.š., u Islam, u srcima ovih mladih propovijednika Islama lahko se prenosio punim žarom u srca desetina mladih ljudi željnih istine o životu i svrsi života. Tu je sigurno bila prisutna i Allahova dž.š. milost, da se stvori pokret «Mladi Muslimani».
Pošto je već počeo rat, a na vlasti u BiH bio ustaški režim, teško je išlo sa legelizacijom ovog islamskog pokreta.1943. godine došlo je do prihvatljive ideje da se ovi mladi ljudi organizuju u okviru Udruženja ilmije El-Hidaja, kao omladinska sakcija «Mladi Muslimani».Ime je uzeto od slične organizacije u Egiptu.
Tih ratnih godina je bio veliki priliv muhadžira, izbjeglica muslimana iz Istočne Bosne, koji su tražili spas i utočište pred pokoljima četničkih zločinaca. Tim napaćenim ljudima muslimansko dobrotvorno društvo «Merhamet» pružalo je svasrdnu pomoć kako u ishrani, tako u odijevanju i smještaju. Mladi Muslimani, mladići i djevojke, aktivno su se uključili u rad Merhameta i to ne samo u Sarajevu nego i van Sarajeva.Taj rad je odgojno djelovao na naše članove. Pomažući unesrećenim i napaćenim muhadžirima, izgrađivao se i jačao sopstveni osjećej socijalne svijesti i međuljudske solidarnosti.
Pridržavajući se sunneta i drevnog principa «zdrav duh u zdravom tijelu», Mladi Muslimani su se bavili sportom(skijanje, nogomet, boks, džu-do i t.sl.) što je općenito podizalo fizičku kondiciju i snažilo duh.
Zajednički iizleti u okolinu Sarajeva(Trebević, Faletići) veoma su pozitvno djelovali na međusobnu povezanost i razvijanje bratstva. Pri svakom izletu su se zajednički obavljali namazi.
U toku 1944. godine Organizacija razvija snažnu aktivnost po sarajevskim džematima. Zaduživali su po 2 – 3 člana organizacije da u džamijama pokušaju okupiti omladinu dotičnog džemeta. Ta akcija je postizala rezulatate. Neki naši članovi iako su to bili mladići počeli su da pišu radove iz islamske tematike, kako bi popunili dosadašnje praznine u islamskoj literaturi na našem jeziku a i da bi Islam približili što više mladom čovjeku.
O ponašanju svaog svog člana Organizacija je strogo vodila računa, nastojeći da to ponašanje bude u okviru islamskih formi. Moral Mladog Muslimana je dostigao zavidnu visinu. U sredinama u kojima su se kretali Mladi Muslimani su ostavljali vrlo značajan i lijep utisak.
Djelujući na svim pozitvnim i korisnim poljima života, Organizacijaje uspijela da za vrlo kratko vrijeme, okupi veliki broj članova-mladića i djevojaka koji su postali impozantna duhovna, moralna i idejna snaga.
Iz razgovora sa od mene starijim članovima organizacije, slušajući predavanja, čitajući literaturu, spoznao sam pravu istinu o Islamu.Po mojim stečenim saznanjima Islam je revolucionarna ideologija sa revolucionarnim programom utemeljenim na vjeri u Jednog Boga. Temeljna odrednica tog programa je: LA ILAHE ILLELLAH – «Nema drugog Boga osim Allaha». Samo je Allah dostojan obožavanja – to nisu ni roditelji, ni žene, ni djeca, ni zlato, ni novac, ni vlast! Allah je iznad svega. Ta odrednica je imala uzvišeni cilj da sva vlast i na zemlji i u svemiru bude podvrgnuta Allahu dž.š. Njegovoj Moći i Mudrosti. To je u stvari napad na ovozemaljsku tiransku vlast koja hoće da sebi prigrli karakteristike božanstva. Nastojanje protivnika Islama da se Božiji utjecaj isključi na zemlji bio je protuprirodan čin. Dakle, cilj Islama je uspostava Božije vlasti i moći u ljudskim srcima i u čitavom ljudskom društvu. Ostvarenjem tog cilja bio bi uspostavljen idealan društveni poredak i blagoslovljeno društvo u kojem bi vladali mir, sloboda, sreća i blagostanje, i u kojem bi se ostvarile najveće ljudske vrijednosti na svim poljima čovjekove djelatnosti.
Mi Mladi Muslimani smo bili revolucionarna organizacija koja je težila ostvarenju ciljeva Islama. Kao članovi organizacije mi smo u prvom redu bili propovjednici vjere u Jednog Boga, propovjednici Božije Riječi, Kur'ana. Naša ambicija je bila da Božija Riječ dopre u sve pa i u najzabitije krajeve svijeta, da nijedno ljudsko srce, ljudsko biće ne ostane bez ovog prekrasnog i veličanstvenog Allahova dara poklonjenog ljudskom rodu.
Kur'an i Hadis su temelj svih naših učenja, a naš vrhovni vođa je Božiji poslanik Muhammed a.s.
Da bi se sproveli u život ovi veliki ideali i ciljevi organizacije Mladi Muslimani, Organizacija je nastojala da odgoji što više mladih ljudi koji će svojim unutarnjim duhovnim vrijednostima predstavljati uzore koji bi bili u stanju da ponesu zastavu islamske revolucije i da probude i raspale vjeru u Jednog Boga u srcima hiljada mladića i djevojaka.
Organizacija je bila svjesna da je njen put džihad, put odricanja i žrtvovanja. Ona je pozvala svoje članove na žrtve pa i po cijenu života, gubitka zdravlja i svega materijalnog. To je bila borba iskrena i plemenita, bez ikakve pomisli na neku ličnu dobit korist ili slavu, poduzeta u uvjerenju da se kroz tu borbu čini dobro drugim ljudima, a time zadobija najveći cilj: zadovoljstvo Allahovo i Njegova blagonaklonost.
Organizacija nije nikad zamišljala islamsku vlast kao vlast nametnutu terorom i nasiljem. Zakonita i po volji Allahovoj je samo ona vlast koju narod na potpuno slobodnim izborima izabere. «Jer Prisile nema u Islamu». Islamsku vlast mogu da provode samo najbolji muslimani koji s pravom mogu da nose naslov «Allahove halife na zemlji».
Organizacija je uvela u praktičan život jednu od temeljnih Kur'anskih zapovjedi: «Pozivaj na Božiji Put». Ova Kur'anska zapovjed je kod nas u Bosni već decenijama bila zapostavljena. Svaki Mladi Musliman ju je sprovodio u svojoj porodici, u školi, na poslu, zapravo svugdje gdje se kretao.
Kur'anski ajet «Muslimani su braća» doživio je svoju potvrdu među članovima Organizacije.
Organizacija je podsticala duh kritike i samokritike što je postalo običaj i pravilo, a istovremeno velika pomoć u odgoju mladih ljudi. Ogromna mladalačka energija pretočena u nastojanje da se što više oboruža znanjem radi što uspješnije poziva na Božiji put, podigla je nivo znanja i obrazovanja članova Organizacije na zavidnu visinu, tako da su Mladi Muslimani osjetno nadrasli u tom pogledu svoje vršnjake i svoje kolege u školama i na poslu.
Uzajamno su razvijane duhovne vrijednosti, uzajamno su klesani karakteri, inspirišući se karakternim vrijednostima ljudi iz islamske prošlosti kao i pojedinih ljudi značajeva iz historije svijeta. Posebna pažnja je posvećivana održanju zadate riječi i tačnosti u izvršenju zadataka. Aktivan rad u okviru dobrotvornog društva «Merhamet» podsticao je osjećaj socijalne svijesti i međuljudske solidarnosti.
Tako su Mladi Muslimani za vrlo kratko vrijeme postali impozantna i respektabilna duhovna i moralna snaga.
U proljeće 1945. komunisti su ušli u Sarajevo i preuzeli svu vlast. Od pojave islamskog pokreta 1939. oni su imali antogonistički stav prema Mladim Muslimanima. Komunisti su ozbiljno shvatili snagu organizacije. U okviru širokih mjera prema svemu što nije njihovo, komunisti su zabranili rad organizacije, zatvorili prostorije i izvršili zaplijenu naše skromne imovine. Bojeći se utjecaja organizacije na omladinu, komunistička policija poduzima represivne mjere prema članovima organizacije.
U aprilu 1945. godine padaju naše prve žrtve. Tri člana organizacije Mladih Muslimana, koji su se vraćali iz Slavonije gdje su nabavili brašno za muhadžire, a u okviru Merhametove humanitarne akcije su uhapšeni i strijeljani. Sredinom maja 1945. u Sloveniji, prilikom povlačenja pred Jugoslovenskom armijom, strijeljan je vođa i organizator organizacije Mladi Muslimani brat Esad Karadžozović.
Komunisti u zemlji zavode diktaturu i teror političke policije. Dolazi do strašnih progona, hapšenja, ubijanja...
Na meti im je bilo sve što je imalo drugačije mišljenje, nego oni. Posebno su na udaru bili oni ljudi koji su se pridržavali vjerskih propisa.
Organizacija «Mladih Muslimana», zahvaljujući najviše Esadu Karadžozoviću, bila je upoznata sa komunističkom ideologijom i njihovim terorističkim metodama i netrpeljivošću prema svemu što je slobodarsko.
Iako je 1945. godine u aprilu veliki broj članova organizacije bio mobiliziran u Jugoslovensku vojsku ipak mladići ispod 18 godina predvođeni sa nekoliko starijih članova, koji nisu mobilizirani zbog određenih okolnosti, ponovo se okupljaju organiziraju i počinju sa ilegalnim radom u grupama od po 3-4 člana. Svi uslovi za potrebe džihadasu bili stvoreni.
Borba protiv nadirućeg i bezobzirnog bezboštva postala je nužna, da se spasi naš narod od propasti i duhovne smrti.
Svi oni koji se boje istinske slobode bili su protiv Organizacije Mladih Muslimana. U ovom slučaju su to bili komunisti.
Sloboda je saveznik Islama jer u slobodi Islam pobjeđuje. Islam prikazan u punom svjetlu i istini lahko nalazi put do ljudskih duša a posebno do duša mladih ljudi. Islam osvaja i plijeni svo duhovno biće čovjeka, jer Islam je Allahov nauk.
Allah dž.š. u suri En-nisa, 84 ajet je rekao «Zato se bori na Allahovu putu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike.»
Mladi Muslimani, iako je pred njima kao neprijatelj, stajala ogromna vojna i policijska sila, ogromna materijalna moć, odazvali su se Allahovu pozivu na borbu, u srcima noseći riječi predanosti Bogu: «Slušam i pokoravam se.»
To je bila neravnopravna borba ali pravi džihad, žrtva u ime Allaha.
Ilegalni rad se počeo odvijati po svim pravilima konspiracije, pri čemu su korišteni slučajno nađeni materijali o ilegalnom radu komunističke partije dok ona nije bila na vlasti.
Komunistička partija OZNA razvila je široku špijunsku mrežu u ustanovama, preduzećima školama, zavladali su strah, nepovjerenje i osjećaj neizvjesnosti, pred budućnošću koja je dolazila.
Osnovni zadatak organizacije je bio da okupi na ilegalni rad postojeće članstvo, te da nastavi sa daljom ideološkom izgradnjom članova, kako bi bili što spremniji za predstojeće zadatke, kao i da nastavi sa širenjem organizacije i pridobijanjem novih mladića i djevojaka.
Iako je vladala nestašica papira, Organizacija je počela da izdaje ilegalni list «Mudžahid» u kojem su autori pisanih radova bili samo članovi Organizacije.
Na ilegalnim sastancima su se priređivale razne programom utvrđene teme, davali određeni zadaci koje je svaki član dosljedno i u potpunosti morao ispunjavati. U Organizaciji ponovo oživljavaju ideje i težnje o Autonomiji Bosne i Hercegovine u okviru šire države koja bi bila utemeljena na načelima suvremenih demokratskih država.
Komunistička policija je preko svoje široko rasprostranjene mreže agenata i špijuna naslutila da postoji izvjestan ilegalni rad organizacije Mladih Muslimana i shodno njenim saznanjima slijedili su udari i provale u Organizaciju 1946., 1947., 1948. godine, koje su imale parcijalni karakter. Međutim, unatoč tim udarima, provale su ipak tih godina zaustavljene. Organizacija je nastavljala dalji rad...
Sticajem niza okolnosti dolazi u proljeće 1949. do udara u sami centar Organizacije što je dovelo do masovnog hapšenja članstva.
U istragi komunistička policija primjenjuje najsurovije metode. Provala se širi po čitavoj Bosni i Hercegovini. Pohapšeno je oko 1500 članova organizacije.
Uhapšenicima je zabranjen svaki kontakt sa javnošću (advokatima, rodbinom). Zabranjena je dostava hrane od kuća, a ishrana se sastojala od tako niskih kaloričnih vrijednosti, da je dolazilo do opadanja kose, niktiju, krvarenja zubnih desni, nesvjestica, rasklimavanja zuba, slabljenja vida it.sl. Takav režim ishrane je namjerno uveden s ciljem da se slomi duhovni otpor uhapšenih Mladih Muslimana. Kao sredstva torture su korištene hladne podrumske ćelije t.zv. «ledare», ćelije bez svijetla t.zv. «mračare», podrumske ćelije – bazeni sa vodom, vješanja o plafon i željezne rešetke na prozorima, stajanje uza zid po 10-15, 20 pa čak i 25 dana pri čemu su pucali krvni sudovi na nogama, padalo se u nesvijest, dolazilo do halucinacija. To su t.zv. metode pasivne torture. U aktivne metode su ulazila najstrašnija premlaćivanja batinama, šakama, nogama, drogiranje, elektro-šokovi. Neki isljednici su svezanim zatvorenicima položenim na pod skakali na leđa i stomak. Nikada i ni prema kome komunistička policija nije tako surovo i svirepo nastupila.
U toku istrage su ubijena tri člana Organizacije. Svirepost iz istražnog zatvora se odrazila i na sudskim procesima održanim u Sarajevu, Tuzli, Banja Luci i Mostaru.
Dosuđene su neshvatljivo visoke kazne pri čemu su u optužbama iznošene besmislene i apsurdne laži. Organizaciji je pripisivan rad za neke špijunske službe zapadnih zemalja i istovremeno za špijunske službe komunističkih zemalja. Bez obzira što su te tvrdnje bile ravne lakrdiji, one su u istrazi i na Sudu korištene. Tvrdnje da je Organizacija teroristička također je bila totalna laž, jer teror i nasilje su sasvim suprotni islamskom naučavanju.
Mladim Muslimanima kao vjernicima nisu kao metod borbe svojstveni teror i nasilje. To je bila plemenita i časna borba na Allahovu putu, kroz Islam. Mladi Muslimani su bili borci za slobodu čovjeka, za njegova osnovna prava i dostojanstvo, bez obzira na rasu, naciju ili vjersku pripadnost.
Iako je bilo jasno kako su lažne i monstruozne optužbe ipak su četiri člana Organizacije osuđena na smrt strijeljanjem. Međutim kazna nije tako izvršena. Sva četvorica su pred smrt bili podvrgnuti mučenjima i tek iza toga su dotučeni hicem u potiljak u podrumu Centralnog zatvora u Sarajevu.
Okrutni postupak prema Mladim Muslimanima se nastavlja i za vrijeme izdržavanja kazne u kaznionicama – mučionicama.
Mladi Muslimani se šalju na teške fizičke radove na raznim građevinskim objektima i u rudnik na iskope uglja pod vrlo teškim i opasnim okolnostima. U Zenici se šalju na rad u «polirnicu» gdje u namjerno zatvorenoj prostoriji bez pristupa zraka, moraju da udišu otrovnu bakrenu prašinu. U zimskim mjesecima su morali da razbijaju i usitnjavaju kamen bez prava na rukavice.
U kaznionici Zenica su vrlo često izolirani u II Kaznenom odjelu tzv. «staklari». Prema Mladim Muslimanima je primjenjivan metod potpune izolacije u samicama koji je trajao u jednom slučaju i do dvije godine. Pri tome su im bile zabranjene posjete od kuće kao i dostava od kuće paketa sa hranom. Jedna od metoda kažnjavanja u samicama je bilo, skidanje prozorskih stakala u zimskim mjesecima uz dopuštenje nošenja samo košulje i gaćica bez prava na postelju i pokrivač. Nije rijedak slučaj odvođenja u podrum kaznionice i premlaćivanja. Jedan Mladi Musliman na dan pred istek kazne odveden je u podrum i pretučen bez ikakvog povoda.
Uz prkos svim torturama duh odanosti ideji Islama nije slomljen, iako su vršeni ogromni psihički i fizički pritisci na osuđene članove Organizacije da se odreknu ideja Islama i da prihvate saradnju sa policijom. Komunistička policija je imala vrlo malo uspjeha.
Kaznionica u Zenici kao i druga mjesta gdje su boravili Mladi Muslimani za vrijeme izdržavanja kazne postali su prave škole bratstva, drugarstva, solidarnosti i uzajamnog potpomaganja, tako da možemo slobodno reći, da se nije zaustavio proces izgradnje članova u duhovnom i ideološkom smislu. Važno je istaći da su svi Mladi Muslimani koristili u zatvoru slobodno vrijeme za učenje jezika i lično obrazovanje u širokom smislu. Tu je bilo gotovo zadivljujućih primjera upornosti. Iz zatvora su izlazili osposobljeni i u idejnom pogledu očvrsli mladi ljudi spremni da dalje nastave rad za Islam.
Kvalitet članova Organizacije se pokazao i nakon izlaska iz zatvora. Svi su prionuli na intenzivno učenje i usavršavanje sa vidno dobro postignutim rezultatima.
Komunistička policija osjetivši da duh otpora nije uspjela slomiti u zatvoru, pokušava na razne načine maltretirati članove Organizacije kao što je pozivanje na tzv. informativne razgovore, prijetnje, ucjene, prisluškivanje u stanovima, kontrolisanje i praćenje preko svoje doušničke mreže. Sve je bilo usmjereno na stvaranje psihoze straha, prinuđivanje na pasivnost. Svi ti postupci nisu mogli prinuditi Mlade Muslimane da odustanu od svojih ideala.
Islamski rad je po izlasku iz zatvora, nastavljen ali na novi način, uz nove uslove.
Vrlo važan činilac je da Policija nije uspjela strahom da razbije međusobnu solidarnost i bratstvo. Nastavljeno je intenzivno druženje, čak sada i porodično. Čkanovi Organizacije učestvuju u pisanju radova sa islamskim temama za važne islamske publikacije. Pošto su imena Mladih Muslimana bila nepoželjna u komunističkoj javnosti pred policijom, koriste se razni pseudonimi. Uspostavljeni su bliski kontakti sa srodnim islamskim organizacijama u svijetu kao npr. «Muslimanskom braćom». Nastaje i povezivanje i uzajamni rad sa članovima organizacije «Muslimanska braća» koji su došli na studije u našoj zemlji.
Velika i uspješna akcija je prevođenje djela poznatih islamskih pisaca, istaknutih članova islamskog pokreta u svijetu, sa engleskog na naš jezik. Zahvaljujući Muslimanskoj braći iz Sudana svi ti prevodi su štampani. Rasturanje ove literature se vršilo također uz suradnju članova organizacije Mladi Muslimani i njihovih porodica kao i prijatelja organizacije i prijatelja Muslimanske braće. Velika i značajna akcija je bila slanje mladih ljudi, koje su pretežno odabirali i predlagali Mladi Muslimani, u kampove Muslimanske braće u Sjevernoj Škotskoj i Njemačkoj. Ovu akciju su organizirali i provodili Muslimanska braća iz Sudana i Sirije.
Posebno treba istaci doprinos Mladih Muslimana u druženjima sa đacima gimnazije, medrese i studentima. Pri ovim susretima uvijek je davana široka podrška ovim perspektivnim mladim ljudima i ohrabrenje da nastave misiju islamskog preporoda. Pritom su ti mladi ljudi upoznavani sa sa ciljevima i djelatnošću organizacije Mladi Muslimani.
Važna uloga Mladih Muslimana je bila u radu islamske tribine u Carevoj džamiji, 1966/1972, u radu Tabačkog mesdžida 1978/1982. godine.
Udar koji je komunistička policija izvršila u proljeće 1983. godine bio je u znatnom dijelu uperen protiv članova organizacije Mladi Muslimani. Ponovo su otvoreni iz arhive dosijei Mladih Muslimana i gotovo da nema Mladog Muslimana koji nije pozvan na saslušanje, priveden ili pritvoren. Masovno su vršeni pretresi stanova i vršena zaplijena razne literature.
Članovi organizacije Mladi Muslimani su učestvovali u osnivanju stranke SDA i podržali njen rad videći u njenom programu i neke svoje težnje kao što su npr. Demokratska, suverena i nezavisna Republika Bosna i Hercegovina u kojoj će svim stanovnicima Republike biti zagarantovana sva ljudska prava bez obzira na naciju ili vjeru.
Uopće, ideja o osnivanju stranke SDA, energije kojom je ona krenula u pohod ka stvaranju jedinstva Bošnjačkog Muslimanskog naroda sigurno su crpili snagu iz ideja «Mladih Muslimana» i njihove borbe: Duh otpora 1945. bezbožnom komunizmu koji su pružili Mladi Muslimani, obnovio se 1992. u snažnom i čudesnom otporu Muslimanskog naroda velikosrpskom agresoru.
To je isti duh vjere u Boga.
Islam i muslimanski bošnjački narod željno očekuje pojavu nove generacije mladih Bošnjaka, koja će nadahnuta idejama Mladih Muslimana preuzeti iz umornih ruku časne zastave Islama razviti ih i zavihoriti, nad Bosnom pa i nad čitavim svijetom, ako Bog da.
To treba da bude generacija čestitih, poštenih, hrabih, marljivih, karakternih, nesebičnih mladića i djevojaka koji će znati i moći da nastave veliki povijesni zadatak koji su davne 1939. godine počeli da provode u djelo nekoliko mladića Sarajeva.
U Ime Allaha Milostivog Samilosnog
Hvala Allahu Gospodaru svih Svjetova
Općem Dobročinitelju Milostivom
Gospodaru Sudnjeg Dana
Samo Tebe obožavamo i od
Tebe pomoć tražimo
Uputi nas na Pravi Put
Na Put onih koje si obasuo
Svojim blagodetima
A ne na put onih na
Koje si se rasrdio
Niti onih koji su zalutali
Amin!