Veče ilahija u Bužimu

  • Štampa
Detalji
Objavljeno srijeda, 31 Maj 2006 04:01
Autor Anesa Hošić

Učešće našeg hora na manifestaciji u povodu obilježavanja treće godišnjice postojanja KUD-a ''Sevdah'' iz Bužima

U povodu obilježavanja treće godišnjice postojanja KUD-a ''Sevdah'' iz Bužima, organizovana je manifestacija pod nazivom ''Veče ilahija''. Naše Udruženje, tj. naša horska sekcija dobila je poziv za učešće na toj manifestaciji, koji smo rado prihvatili.

U pet sati poslije klanjanja sabah namaza krenuli smo ispred Careve džamije sa tekbirima. U autobusu je od samog početka vladala predivna atmosfera (a tako je najčešće u našem horu). Da niko ne zaspe u putu potrudili su se momci sa tarabucima. Nekada se znalo desiti da svako uči svoju ilahiju, ali ono u čemu su svi bili složni bila je pjesma „Da te nije Alija“.

Pratili smo put i uživali u bosanskom krajoliku. Vidjeli smo piramidu u Visokom, a poslije smo primijeti "da je sve do Ključa puno piramida". Zanimljivo je da ih nema u RS-u, ali zato tamo ima zastava susjedne nam države.

Pauze za odmor pravili smo u Donjem Vakufu, Ključu, Bihaću i Cazinu, gdje smo klanjali džumu namaz. U Bužim smo stigli u 15:30 sati. Mali gradić sa predivnim domaćinima. Pri samom dolasku u Bužim mogla se osjetiti pozitivna atmosfera i svi članovi hora su bili dobro raspoloženi. Da je sve izvanredno organizovano moglo se primijetiti pri samom dočeku. Posebno treba naglasiti da su domaćini iz Bužima po kućama rasporedili sve goste (oko 60). Malo mjesto, veče ilahija i cijeli grad uzima učešće. Predivno!

Nakon dva sata odmora od dugog puta, imali smo generalnu probu koja je počela oko 18 sati. Proba na kojoj su se podešavali mikrofoni i raspored horova na bini. Bilo je tu sedam horova. To su: „Orijent“, „Sejfullah“, „Hazreti Hamza“, hor domaćina „Sevdah“, hor iz Bihaća „Ašik“ i hor iz Mostara, a mi smo bili jedini mješoviti hor što je privuklo veliku pažnju publike, a i novinara (Proba je bila jako loša, malo zbog nas, malo do tehničara i organizatora i malo više do vjetra.). Poslije probe smo otišli u svlačionicu i konsolidovali redove. Previše je troškova, previše truda da bismo se obrukali.

Nastup je počeo u 21 sat. Organizatori su nam rekli da je bilo oko 4 hiljade posjetilaca.

Mi smo bili na pozornici zajedno sa horom "Sejfullah". To je jedan od najboljih horova u BiH koji postoji 13 godina. Ipak, nismo bili u podređenom položaju.

Prva ilahija sa kojom smo nastupili je bila „Ja Mustafa“. Treba posebno naglasiti da smo za ovu ilahiju pripremili specijalan uvod. Nakon ponosnog izvođenja bilo je ovacija u publici, a poslije smo saznali da je bilo i suza. Druga je bila turska ilahija sa dobrim ritmom i ona je izvedena besprijekorno, bolje nego na probama.

Ovo je bio prvi značajan nastup ovog hora, prvo pojavljivanje pred velikom publikom. Imali smo nekoliko karakteristika. Opći dojam je bio fantastičan, a čak i laici su primijetili da smo imali najbolje soliste i da su momci udaraljke odsvirali fenomenalno. Na kraju su svi horovi izašli na binu zajedno i proučili dvije ilahije. Poslije koncerta bila je pripremljena svečana zakuska i sijelo do kasnih sati.

Nakon nekoliko sati spavanja, ujutro oko 9 sati imali smo posjetu bužimskom muzeju, gdje smo saznali tužnu ali herojsku istinu o ovom malom gradiću i njegovom narodu.

Začudili smo se kad rekoše da imaju muzej. Ipak, to je jedno značajno mjesto i odlično urađeno. Sva dešavanja u ratu su zabilježena. Imaju biografije i slike svih 496 šehida. Veliki broj za mjesto sa oko 18000 stanovnika. Urađena je soba genearala i heroja Izeta Nanića onakva kakvu je ostavio prije kobne bitke. Na kraju smo posjetili i njegovo turbe.

U 11 sati smo krenuli za Sarajevo. Bilo je suza na rastanku. Treba istaći da su momci iz organizacije programa najviše vremena provodili sa nama. Možda zato što smo bili prijatni i druželjubivi, a možda zbog toga što smo imali djevojke u horu. Sklopljena su iskrena prijateljstva sa našim dragim krajišnicima.

Vratili smo se drugim putem, preko Banjaluke. Put je bio zbunjujući, zbog zastava. Često nam se činilo da smo u susjednim državama. Vozač nam je rekao da ćemo proći kroz banjalučku čaršiju. Zamolili smo ga da nam stane pored temelja Ferhadije, samo da se uslikamo. On se nasmijao, a mi se sjetili da je to opasno. Žalosno! Ipak, nama ostaje da se nadamo da će se ovo stanje promijeniti.

Ovo je bilo jedno lijepo iskustvo. Predstavili smo udruženje na dostojan način. Pokazali smo da je ovaj novi hor dosta dobrog kvaliteta i odgovornosti. Upoznali smo dosta ljudi, a organizatori su kazali da će nas pozvati i slijedeće godine. Mi se nadamo da ćemo ako Bog da imati, ako ne boljih, onda barem ovakvih iskustava i u narednom periodu.