I u školskim udžbenicima se muslimanskoj djeci podmeću katolički blagdani

Zadnjih nekoliko godina, polovicom decembra započne rasprava u vezi sa Djedom Mrazom i podjelom paketića djeci u sarajevskim vrtićima. U tih 20-ak dana, koliko obično traje rasprava, neupućeni bi mogao steći dojam da građani BiH i nemaju drugih problema, osim toga da li će u vrtićim biti podijeljeni novogodišnje paketiće. No, u cijoloj toj priči, djeca su kolateralna šteta. Naročito ona koja su došla na podjelu paketića u organizaciji vremešnog gradonačelnika Alije Behmena i koja, uprkos višesatnom čekanju i smrzavanju, nisu dobila paketić. Najglasniji u toj kakofoniji jesu predstavnici tzv. nezavisnih medija, potpomognuti SDP-om. Da je u svemu ovome riječ  lažnom dušebrižništvu i licemjerstvu, najbolje ćemo se uvjeriti ako znamo činjenicu da su u vrtićima, ugalavnom, djeca čija oba roditelja rade.

Djeca kao štit u ideološkoj borbi

Svi ti koji su nadigli dreku tražeći da Djed Mraz podijeli paketiće u dječijoj ustanovi, nisu se zapitali šta je sa stotinama hiljada djece čiji niti jedan roditelj ne radi. Nisu se zapitali, šta je sa djecom iz vlaseničkog i srebreničkog kraja, sa djecom iz drugih povratničkih mjesta kojima je čokolada tek misaona imenica. Njima su svih 365 dana, ne samo uoči Nove godine, potrebni paketi u kojima bi se našla koja kila brašna, koji litar ulja. Takva djeca ne zanimaju borce za Deda Mraza; njima su potrebna samo djeca iz sarajevskih vrtića da im posluže kao štit u ideološkoj borbi protiv onih koji se pozivaju na svoju vjeru, islam, i koji se usude reći da Djed Mraz i proslava Nove godine po Gregorijanskom kalendaru nije dio njihove tradicije. Od tih i takvih bi bilo pošteno da otvoreno kažu da je riječ o ideološkoj borbi, a ne da se kriju iza lažne i licemjerne brige za djecu. Ali, oni se ne smiju upustiti u takvu otvorenu, korektnu, raspravu. Bilo bi zanimljivo od njih čuti odgovor na pitanje: kako to da niti u jednom književnom djelu Hivzi Bjelavca, Ahmeda Muradbegovića, Muse Ćazima Ćatića, Safveta Bašagića, Hamze Hume, Meše Selimovića, Skendera Kulenovića i Nedžada Ibrišimovića nema lika Djeda Mraza i motiva proslave Nove godine. Odgovor ćemo najvjerovatnije čekati do decembra 2010. godine.


„Vojska Djeda Mraza“

Uskoro će nova rasprava zasnovana na istoj matrici. Naime, približava se 14. februar, dan kada katolici obilježavaju svetog Valentina. Naime, i sveti Valentin, pod drugim imenima: Valentinovo i Dan zaljubljenih, pokušava se nametnuti muslimanima kao međunarodni praznik koji bi, eto, i oni trebali obilježavati. Usudili se neko od Bošnjaka reći da to nije naš blagdan, već katolički, opet će ih „vojska Djeda Mraza“ dočekati s tvrdnjom da je to međunarodni praznik, da nema ništa loše ako zaljubljeni obilježe svoj dan i slično. Dakle, umjesto djece, ovoga puta u ideološkoj borbi kao štit će poslužiti zaljubljeni insani.

 Istine radi, treba kazati da se svetom Valentinu, odnosno danu zaljubljenih ili valentinovu,  prije agresije i nije pridavao neki značaj. U nametanju prakse muslimanima da slave katoličkog sveca učestvuju mnogi mediji, i printani i elektronski. Tako, taj dan ćete u programima televizijskih kuća i radio stanica imati specijalne otvorene emisije u kojima će voditelji svakog slušaoca ili gledaoca, bez obzira da li je musliman ili nije, upitati: A šta ćete vi danas kupiti voljenoj osobi? Gdje ćete i danas izaći sa voljenom osobom?

 Šta piše u lekciji „Važni datumi“?

Osim medija, u podvali muslimanima katoličkog sveca svetog Valentina, što je još veći problem, uključene su i škole. Naime, u udžbeniku za drugi razred devetogodinje škole „Moja okolina 2“  (NAM, Tuzla, 2005), koji potpisuju autori: Vildana Mujakić, Dijana Kovačević i Žarmen Haidović, na strani 45. nalazi se lekcija „Važni datumi“. Uz Dan žena (8. mart), Praznik rada (1. maj), Dan očeva (20. juni), Dan djeteta (16. septembar), Dan učitelja (5. oktobar), Dan šale (1. april) i Dan planete Zemlje (22. april), naveden je i 14. 2. Valentinovo (dan zaljubljenih). Dakle, uz datume koji se ničim ne vežu niti za jednu religiju, spomenut je i datum koji pripada Katoličkoj crkvi, koji je dio katoličkog nauka.

 Za one koji neće ili ne žele da vjeruju Preporodu, o svetom Valentinu mogu naći podatke na internetu, na stranici http://www.katolici.org/kutak.php?action=c_vidi&id=12606.  Tamo će, između ostalog, naći da piše: „Bio je svećenik (ili biskup) i u vrijeme rimskog cara Klaudija, godine 269. ili 270. mučenički je ubijen. Štovatelji su mu, kad su progonstva prestala, podizali crkve; najstarija je u Rimu iz 4. stoljeća, a stoji i danas. Spomendan mu je oduvijek 14. veljače. Običaj da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi - što malo tko zna i što je pomalo neobično - i od njegova mjesta u kalendaru. Naime, datum 14. veljače pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme, pokorničkoga vremena duhovne priprave za Uskrs...“

 



 „Valentin pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće, novi život“

Na istoj stranici može se još pričitati: „Nekada se, više nego danas, životni ritam uvelike ravnao upravo prema kalendaru, prema crkvenim blagdanima i liturgijskim vremenima. Događaje nisu vezali samo za datume nego za svetačke spomendane. Sukladno s takvom praksom, Crkva je od vjernika tražila da vjenčanja ne slave u vrijeme velikih blagdana (na Božić, na Uskrs), jer su oni zasebna slavlja cijele zajednice, a napose je tražila da se ne priređuju bučne svadbe u liturgijski posebno adventsko i korizmeno vrijeme, već izvan takvih razdoblja. Preporuka vrijedi i danas.  Valentinovo je kalendarski spomendan baš u takvu vremenu, preporučljivom za svadbene svečanosti. Zato se u negdašnja, staloženija vremena, u tom razdoblju oko Valentinova najviše ženilo i udavalo. Tu je jedan od razloga zašto se baš Valentin štuje kao patron mladih, zaljubljenih, mladenaca, koji se spremaju na ženidbu, vjenčavaju "za Valentinovo" i po tome pamte taj događaj! Valentin pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće, novi život. I to je treći razlog što je Valentin zaštitnik mladih i zaljubljenih...U puku je Valentin od starine zagovornik protiv padavice i zaštitnik očiju. Prema pučkoj metereologiji prvi je proljetni svetac.“

Pravoslavna crkva svetog Valentina proslavlja 30.jula

Ako im to nije dovoljno, mogu otvoriti i stranicu http://sr.wikipedia.org/ sr-el/Свети_Валентин. Tu će pročitati sljedeće: „Sveti Valentin (zaštitnik zaljubljenih) je bio episkop i mučenik, a živeo je u 3. veku. Pogubljen je 269. godine odsecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije II. Kasnije je car Julije I u 4. veku nad njegovim grobom podigao baziliku, i od se tada taj svetac počeo slaviti među hrišćanima. U 15. veku je ovaj svetac povezan sa praznikom zaljubljenih (dan zaljubljenih), što se održalo do danas. Dan Svetog Valentina je 14. februar... Pravoslavna crkva svetog Valentina proslavlja 30.jula po starom odnosno 13. avgusta po novom kalendaru s još jednom razlikom da se ovaj svetitelj u pravoslavnoj crkvi ne proslavlja kao dan zaljubljenih...“

 Pitanje autorima udžbenika

 S obzirom da se iz navedenog očito vidi da je sveti Valentin kršćanski svetac, a datum 14. februar spomendan na katoličkog sveca svetog Valentina, onda se s pravom pitamo, otkud pravo autorima udžbenika „Moja okolina 2“ da taj datum uvrste među važne datume sa ostalim datumima koji nisu vjerski.

 Ovo pitanje prije svega treba postaviti Rijaset Islamske zajednice, ali i Bošnjačka zajednica kulture Preporod jer se na perfidan način muslimanima želi poturiti kukavičje jaje. Na ovo bi posebnu pažnju trebali obratiti i nastavnici islamske vjeronauke.

 Da se razumijemo, katolici, pravoslavci i svi drugi imaju pravo da štuju i poštuju, slave i obilježavaju svoje slave, spomendane, svece i praznike, ali ih niko nema pravo nametati muslimanima. Pogotovo ne kroz državne medije i udžbenike.

 
Muslimani, pak, koji obilježavaju sveti Valentin, pa makar se on zvao i Dan zaljubljenih ili Valentinovo, morali bi porazmisliti o hadisu Božijeg Poslanik s.a.v.s. je rekao:“Ko oponaša jedan narod, on je od njega (pripada njemu)“ (Ebu Davud, Ahmed). (Preporod)